Arhiv tekstova
O ž`ivotu i djelu znamenitog biskupa
Pod pokroviteljstvom subotičkog biskupa dr. Ivana Pénzesa, a u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« i Odbora »Zadužbine biskupa Budanovića«, 14. i 15. listopada održan je znanstveni skup pod nazivom »Razgovor prigodni o biskupu Lajči Budanoviću«.
Znanstveni skup održan je u velikoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«. Na skupu su sudjelovali učesnici iz Subotice, Vojvodine i Republike Hrvatske.
PRVI DAN SKUPA: Sudionike skupa i publiku prvo je pozdravio voditelj programa vlč. Julije Bašić, nakon čega je najavio temu znanstvenog skupa koji je za svoj predmet imao rad i djelo biskupa Lajče Budanovića. Ispred Skupštine općine Subotica prisutne je pozdravio potpredsjednik općine mr. Bela Tonković ističući kako ovaj znanstveni skup ima funkciju istraživanja djela biskupa Budanovića koji je već u svoje vrijeme znao važnost i vrijednost umnožavanja lokalnih diverziteta različitosti koje su oduvijek kao skup raz-nolikosti etničkih kultura činile svojstven kulturni identitet Subotice. Skup je zatim pozdravio Đuro Gašparović pomoćni biskup Đakovačko-Srijemske biskupije napominjući vrijednost knjige vlč. Josipa Temunovića »Zadužbina biskupa Budanovića«, a potom je pozdravne riječi uputio u mr. o. Domagoj Šimunović, dok je u ime Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar« iz Zagreba skup pozdravio Krešimir Bušić koji je rekao kako je svojedobno visok stupanj kulturnog djelovanja i organiziranja hrvatske zajednice u Bačkoj svojim radom omogućio biskup Budanović. Organiziranje naučnog skupa pozdravio je i Robert Skenderović ispred zagrebačkog Hrvatskog instituta za povijest, nakon čega je pokrovitelj skupa dr. Ivan Pénzes pozdravljajući sudionike, uputio i čestitke organizatorima, napominjući kako narod koji nema prošlost ne može imati ni budućnost, te je i stoga značajno sjećanje na biskupa Budanovića, kao i istraživanje njegovog rada koji je među ostalim rezultirao i jedinstvom subotičke biskupije u društvenoj sredini koju karakterizira suživot više nacija, a što je veliko bogatstvo.
O ZADUŽBINI: Prvi učesnik programa Krešimir Bušić rekao je u svom kratkom osvrtu na knjigu vlč. Josipa Temunovića »Zadužbina biskupa Budanovića« kako je autor knjige jasno predočio da je biskup Budanović napravio svojom Zadužbinom materijalnu bazu, bez koje se ne mogu razvijati institucije hrvatskog karaktera, naglasivši kako je knjiga u biti utjecala da se organizira ovaj znanstveni skup. O crkvenoj i kulturološkoj vrijednosti Zadužbine biskupa Budanovića govorio je pomoćni biskup i generalni vikar Đakovačko-Srijemske biskupije dr. Đuro Hranić koji je rekao kako je kao prvi administrator na čelu novoosnovane Bačke apostolske administrature biskup Budanović pročitao znakove vremena u kojemu je živio. »Biskup Budanović stvara nove crkvene, društvene, kulturne ustanove i strukture, te organizira njihovo djelovanje. Među najznačajnije ustanove koje je utemeljio spada svakako njegova Zadužbina. Crkveno-pravno utemeljio ju je 1941., no zbog ratnog vrtloga i poratnih teškoća pod komunističkom vlašću nije je uspio registrirati na civilnom pravnom području, te je ona ostala valjano utemeljena za crkveno-pravno područje. Po njegovoj izričitoj želji utemeljenje Zadužbine i na civilnom pravnom području ostalo je zadaćom njegovih pravnih sljednika da je ostvare čim im to bude moguće«, rekao je dr. Hranić konstatirajući kako je nažalost, zakonom o nacionalizaciji bila oduzeta sva imovina koju je biskup Budanović ostavio Zadužbini, no aktualne demokratske promjene u Srbiji i Crnoj Gori, te zakon o denacionalizaciji pružaju nadu da će biti vraćena nezakonito oduzeta imovina.
»Biskup Lajčo Budanović bio je od mladosti revni sljedbenik narodnog preporoda Ivana Antunovića, a Zadužbinu je osnovao kako bi ona bila materijalna i financijska potpora hrvatskih institucija i udruga. Naime, glavna briga bili su mu vjernici laici«, rekao je dr. Hranić koji je potom govorio o tri pravna važna akta na temelju kojih se govori o Zadužbini. Prvi među njima je Izvod iz zapisnika Senata crkvenih općina u Subotici, sa sjednice od 26. lipnja 1933. godine koji predstavlja datum utemeljenja Zadužbine. Drugi dokument je Osnovni list izdan 27. ožujka 1941. godine koji predstavlja datum crkveno-pravnog utemeljenja Zadužbine, dok je treći dokument Oporuka biskupa Budanovića, napisana i potpisana 24. travnja 1942. godine. »Biskup Budanović osnovao je 14. siječnja 1934. godine Subotičku Maticu i u njoj, te oko nje udružuje i povezuje sva hrvatska društva, te na taj način pokušava čuvati i njegovati vjerski i nacionalni identitet. Vidljiva je velika crkvena, pastoralna, kulturna i nacionalna vrijednost Zadužbine koja je trebala osigurati sustavan i dugoročan rad Subotičke Matice«, rekao je dr. Hranić u svome izlaganju, nakon kojega je dr. Nikola Škalabrin, profesor teološkog fakulteta u Đakovu, govorio o crkveno-pravnom položaju Zadužbine.
O ŽIVOTU BISKUPA BUDANOVIĆA: Mr. Andrija Kopilović govoreći o životnoj sredini i životu biskupa Budanovića rekao je među ostalim: »Svojim starim apostolskim žarom mladi biskup pristupa temeljitoj vjerskoj obnovi povjerenog mu područja. Posvuda razvija dotad neviđenu aktivnost. Poduzima gradnju brojnih crkvi, utemeljuje vjersko-kulturnu ustanovu Subotička Matica, štiti već postojeće zaklade: Katolički krug, Momačko kolo; podupire moralno i materijalno Subotičke novine, Subotičku Danicu, Klasje naših ravni; podiže sjemenište Paulinum, saziva i održava glasovitu Sinodu Bačke dijeceze koja je održana 1936. godine u Subotici. Rezultati ove sinode su objavljeni u značajnom crkveno-pravnom djelu Codex Bachiensis, a organizira i dvadeset i tri euharistijska kongresa. Ima ozbiljnu namjeru da tijekom 1941. godine otvori u Subotici hrvatsku klasičnu gimnaziju, ali ga u tome sprečava vihor svjetskog rata«.
Mons. Bela Stantić, generalni vikar subotičke biskupije, govorio je o pastoralnom radu biskupa Budanovića, koji poči-nje danom njegova svećeničkog ređenja 24. lipnja 1897. godine u Kalači. Vlč. Budanović je bio najprije kapelan u Santovu, a zatim u Kaćmaru, Subotici, Novom Sadu, Somboru i Baji. Župnikom postaje 26. srpnja 1912., u Baškom Brijegu, a 12. siječnja 1920. godine imenovan je za župnika svete Terezije u Subotici. »Za tri godine, 10. veljače 1923. godine Lajčo Budanović imenovan je apostolskim administratorom novoosnovane Bačke apostolske administrature sa sjedištem u Subotici. Imenovanje za naslovnog biskupa cisamskog 18. veljače 1927. godine i njegovo biskupsko posvećenje 1. svibnja 1927., postat će plodno tlo za puni pastoralni rad mladog biskupa, koji jasno postavlja svoju novu administraturu na dva temelja: pripremiti što više i što bolje svećenike, te otvoreno davati puno povjerenje laicima u Crkvi i po Crkvenim općinama«, rekao je mons. Bela Stantić.
SPISATELJSKI RAD: Mr. Ivan Lazar Krmpotić je na znanstvenom skupu predstavio spisateljski rad biskupa Budanovića za kojega svaka napisana riječ ima jedinstvenu poruku da treba poslužiti dobru, te rastu i procvatu svoga naroda na svim poljima, a osobito na polju vjere i kulture. »Zato smijemo ustvrditi da je tako shvatio svoje služenje kao svećenik, a to i jeste ono općenito poslanje Crkve, koja je od Isusa Krista poslana da narodima bude navjestiteljica Kristove vesele vijesti, sabravši pri tome sve ono što je pozitivno dobro i plemenito u kulturi jednoga naroda i sve to oplemeniti uzvišenim evanđeoskim sadržajima, kako bi to bilo na službu svakog pojedinog čovjeka, obitelji i naroda. Ovo osnovno usmjerenje utkano je u svaki redak koji je napisao Lajčo Budanović«, rekao je mr. Krmpotić, a potom je govorio o člancima pedagoškog karaktera, povijesnim raspravama, crticama iz bunjevačke prošlosti, prikazima o nekim zem-ljama i putopisnim zapisima, pučkim pripovijestima i igrokazima, koje je pisao biskup Budanović, pored toga što je u listu »Neven« u tri nastavka objavio osnovna načela bunjevačkog, zapravo hrvatskog pravopisa.
PRAVO: U svom drugom izlaganju dr. Nikola Škalabrin govorio je o značajnom crkveno-pravnom djelu »Codex Bachiensis« koje je objavljeno nakon što je biskup Budanović sazvao Sinodu Bačke dijeceze 1936. godine u Subotici. To djelo je najznačajniji plod Prve Bačke sinode. Ono sadrži krajevne zakone Bačke apostolske administracije koji se nalaze u biskupijskim Statutima i Okružnicama ili su po predaji u uporabi, a tada su sabrani u ovaj Zakonik i objavljuju se kao odredbe djelovanja. »Biskupijska sinoda nije i ne može biti djelo nekog pojedinca. Stoga je i Codex Bachiensis zajedničko djelo svih svećenika koji su u njegovoj izradi sudjelovali i, dakako, biskupa i apostolskog administratora Lajče Budanovića. Ono je nastalo kao plod savjetovanja koje je uprava biskupije i poduzela u novonastalim okolnostima prostora i vremena da bi Katoličku crkvu u Bačkoj sačuvala zdravom i djelotvornom preko njezinih ustanova«, rekao je dr. Škalabrin.
Nakon što je mr. o. Domagoj Šimunović govorio o katoličkim klasičnim gimnazijama istaknuvši značaj obrazovanja i odgoja katoličke inteligencije, Tomislav Žigmanov je izlagao o temi zastupljenosti biskupa Budanovića u zavičajnoj i nacionalnoj historiografiji, zaključivši kako je u vezi rada i djela biskupa Budanovića veoma slaba percepcija u Republici Hrvatskoj, a zavičajnoj historiografiji tek predstoji znanstveni napor obrade i proučavanja djela i rada biskupa Budanovića. U okviru poslijepodnevnog programa s početkom u 16 sati o pravnom aspektu Zadužbine govorio je na mađarskom jeziku dr. Zapletán Géza, dok je vlč. Ehmann Imre govorio o pastoralnom radu biskupa Lajče Budanovića, dok je voditelj programa bio Szábo Károly, generalni sekretar kršćanskog intelektualnog kruga.
DRUGI DAN SKUPA: Voditelj programa vlč. Andrija Anišić je na početku radnog dijela drugog dana znanstvenog skupa o radu u djelu biskupa Lajče Budanovića, najprije pozdravio goste Stipana Medu, konzula veleposlanstva RH u Beogradu, mr. Ivana Bandića, generalnog konzula RH u Pečuju, Miroslava Kovačića, konzula konzulata RH u Subotici, a potom i dr. Korhec Tamása, pokrajinskog tajnika za nacionalne manjine, propise i upravu, koji je bio prvi učesnik programa s temom o slobodi samoopredjeljenja i manjinskih prava s osvrtom na slučaj bačkih Bunjevaca-Hrvata.
Tijekom svog izlaganja dr. Korhec je govorio o karakteru prava nacionalnih manjina, a to su prava onih građana koji ne pripadaju većinskom entitetu. Cilj manjinskih prava je da osiguraju ravnopravnost i osiguraju očuvanje posebnosti nacionalnih manjina. Dr. Korhec je naglasio kako pripadnost nacionalnoj zajednici može zavisiti od subjektivne ili objektivne činjenice. Subjektivni element jeste dobrovoljnost, ali je većinski stav u praksi i teoriji država da to nije dovoljno, jer to pravo mora imati i određene objektivne karakteristike koje nacionalnu zajednicu čine posebnom. Uz subjektivnu želju, za stjecanje prava nacionalnih manjina moraju postojati objektivni parametri koji zajednicu čine posebnom. Na kraju svog izlaganja dr. Korhec je istakao kako postoji realnost podijeljenosti između onih koji se izjašnjavaju u Bačkoj kao Bunjevci po nacionalnoj pripadnosti i onih koji se izjašnjavaju kao Hrvati, ali po njegovom mišljenju etno-kulturne karakteristike su zajedničke za obje grupe, a razlika je u samo-identifikaciji, što nažalost dovodi do shizofrene situacije u istom etno-kulturnom korpusu.
O HISTORIJI I SADAŠNJOSTI: »Godine 1622., prvi put se spominju Hrvati-Bunjevci u jednom pisanom dokumentu fratra Šimona Matkovića iz Olova«, rekao je Krešimir Bušić tijekom izlaganja svoje teme o migracijama i kulturnom identitetu Hrvata-Bunjevaca. Velike migracije su se dogodile nakon prodora Osmanlija u Europu i tada se veliki val katoličkog stanovništva seli na područje zapadne Ugarske. Tada su Franjevci imali veoma značajnu ulogu u očuvanju vjerskog i kulturnog identiteta, a nakon oslobađanja od Osmanlija, mogao je postepeno otpočeti intenzivniji razvoj katoličkog življa. Krešimir Bušić je istako značaj rada grofa Janka Draškovića koji je pokrenuo hrvatski narodni preporod, Šime Starčevića koji se zalagao za bitnost jezika kao osnove etnikuma i Lajče Budanovića koji je znao kako nakon stvaranja početnoga kulturnog identiteta kroz jezik mora uslijediti rad u okviru institucija, a biskup Budanović je to radio osnivanjem Zadužbine i Subotičke Matice.
Mr. Željko Holjevac je govorio o primorskim i ličkim Bunjevcima kao posebnoj skupini hrvatskog nacionalnog bića. »O imenu i podrijetlu Bunjevaca ima više mišljenja, a spomenimo samo to da su Bunjevci, prije dolaska u Liku i Hrvatsko primorje, pretežno bili stanovnici kontinentalne Dalmacije i još više hercegovačkoga, a vjerojatno i šireg zaleđa«, rekao je među ostalim mr. Holjevac, napominjući kako je došlo do potpune integracije Bunjevaca u hrvatsko nacionalno tkivo, te se danas o Bunjevcima u Lici i Hrvatskom primorju praktički ne može više govoriti čak ni kao o nekoj posebnoj subetničkoj skupini, jer su do te mjere integrirani u hrvatsku naciju i svi se oni kao katolici danas smatraju Hrvatima. U svome izlaganju o bačkim Bunjevcima-Hrvatima u 20. stoljeću, Kalman Kuntić je predočio historijsko-političke prilike koje su uticale na integrativne i dezintegrativne procese u okviru etnikuma bunjevačkih Hrvata, zaključivši kako prema rezultatima popisa pučanstva iz 2002. godine, po kojemu se preko 16 tisuća građana izjasnilo kao Hrvati, a također i preko 16 tisuća se izjasnilo kao Bunjevci po nacionalnoj pripadnosti, pokazuje da nije došlo do integracije, iako je vidljiv stanoviti uspjeh oličen u želji Hrvata s ovih prostora da razvijaju svoju posebnost, dok je formiranje subnacionalne skupine Bunjevaca negativno uticao na pokušaj političke i kulturne integracije.
Posljednji učesnik u programu naučnog skupa o biskupu Lajči Budanoviću bio je književnik Milovan Miković koji je za temu svog izlaganja imao predmet razgovora kao nutarnjeg načela zajednice. »Osnutkom Subotičke Matice biskup Budanović je stvorio i nastojao učvrstiti, danas bismo rekli, krovnu udrugu Hrvata u ovom podneblju. Mjesto za okupljanje svih onih koje žele susret, hoće razgovor i voljni su u njemu sudjelovati«, rekao je Miković, napominjući kako se onodobna neslaganja u hrvatskoj zajednici u biti ne razlikuju od današnjih, a i polemike se mogu svesti mahom na dijalog monološke svijesti. »Onima koji su u prošlosti bili duboko zakopani u lokalne probleme, obuzeti sitnim besmislicama i samoživim razmiricama, osnutkom Subotičke Matice biskup Budanović kao da je osnovao Odbor za budućnost«, istako je Miković predočavajući u daljem tijeku svog govora kako su razgovori u Matici trebali voditi samopotvrđivanju i uspostavi kritičkog stajališta prema zbilji i okruženju, ali i prema sebi, te uspostavi zajedničkih stajališta unatoč zrcaljenja razlika, kako ne bi ostali osuđeni na trajanje u uzaludnosti promašene prošlosti i bezizlazne budućnosti. g
